PSIHOTERAPIJA
Doživeo si nasilje jer si gej, roditelji te ne prihvataju, imaš probleme u ljubavnoj vezi? Pozovi nas i dođi na psihoterapiju. Terapija je besplatna.
ŠKOLA O HIV-U
Sve što si hteo da naučiš o HIV-u ili želiš sa drugima da podeliš svoje znanje i iskustvo, radionice o HIV-u su pravo mesto za to! Učešće u školi HIV-a je besplatno.
TESTIRANJE NA HIV
Ako si imao seks bez kondoma ili je kondom pukao, vreme je da dođeš na savetovanje i testiranje na HIV. Testiranje je anonimno i besplatno!
HIV/AIDS INFO LINIJA
Info linija radi od utorka do subote od 16 do 20h. Putem info linije možeš da dobiješ informacije o HIV-u i polnim bolestima i da zakažeš termin za usluge koje nudimo.

Online

Imamo 2 osoba na mreži
    
 

 

Hepatitis C - „tiha epidemija“ PDF Štampa El. pošta
utorak, 23 mart 2010 11:14

Još je poznat pod imenom „tiha epidemija“. Milioni ljudi imaju tu infekciju, ali mnogi od njih toga nisu svesni, zato što možda nisu iskusili njene simptome čak i decenijama posle inficiranja. To je veliki razlog za testiranje i terapiju, ako je neophodna.

Primera radi, po istraživanjima Američkog Nacionalnog Instituta za zdravlje, oko 1.8% američke populacije (ili oko 3.9 miliona Amerikanaca) inficirano je virusom hepatitisa C.

„Hepatitis“ je latinska reč i znači „upaljena jetra“. Upalu jetre često izaziva virus. Dok veliki deo virusa može da pogodi jetru šireći se kroz telo (na primer, infektivni mononukleozni virus), virusi hepatitisa napadaju jetru kao svoju primarnu metu. Postoji 5 tipova hepatitisa, ali samo 3 su česta: A, B i C. Hepatitis C je u Sjedinjenim Američkim Državama najčešća hronična infekcija koja se prenosi putem krvi.

Svi virusni oblici hepatitisa mogu se preneti sa osobe na osobu, mada načini prenošenja mogu biti različiti kod svakog oblika. Hepatitis A može da se prenese preko zagađene hrane i vode, a B i C preko kontakta krvlju. Jedna ista osoba može biti inficirana sa više tipova hepatitisa.

Zbog rizika od dodatnog oštećenja jetre, osobe sa hepatitisom C trebalo bi da razmisle o primanju vakcine protiv hepatitisa A i B. Za razliku od nje, ne postoji vakcina protiv hepatitisa C.

Šta je hepatitis C

Kod većine ljudi koji su inficirani virusom hepatitisa C razvija se hronični hepatitis C. Infekcija postaje hronična zato što telesni imuni sistem nije u stanju da joj se odupre.

Možda mislite da bi takvo oboljenje učinilo da se vremenom osećate sve bolesnijim. Međutim, kod velikog broja ljudi, hepatitis C je asimptomatično oboljenje - to znači da se kod njih simptomi neće pojaviti godinama posle inficiranja. Odsustvo simptoma ne znači da će hepatitis C prestati da napada jetru. Virus može da ostane aktivan u telu, bez izazivanja prepoznatljivih simptoma. U stvari, neki ljudi nemaju simptome kojih bi mogli da budu svesni, sve dok ne dođe do ozbiljnog oštećenja jetre.

Koji su simptomi hepatitisa C

Hepatitis C se ispoljava na različite načine. A može da se desi da se simptomi uopšte ne pojave. Simptomi hroničnog hepatitisa C ne moraju uopšte da postoje sve do uznapredovale faze oboljenja jetre. Takođe je moguće imati simptome, a u isto vreme minimalna oštećenja jetre. Zato su analize - kao što su analiza nivoa enzima u krvi i druge analize krvi, ultrazvuk ili biopsija jetre – veoma važni.

Zapamtite: to kako se osećate ne podudara se uvek sa ozbiljnošću Vaše bolesti. Ako odlučite da čekate da se simptomi pojave pre nego što započnete terapiju, Vaša jetra bi mogla da bude već ozbiljno oštećena.

Evo nekih, ali ne i svih simptoma hroničnog hepatitisa C:

  • Zamor
  • Simptomi nalik na simptome gripa: groznica, zimljivost, bol u mišićima i zglobovima i glavobolja
  • Mučnina, averzija prema određenim vrstama hrane, neobjašnjiv gubitak težine
  • Psihički poremećaji, uključujući i depresiju
  • Osetljivost abdomena
  • Žutica

 Ovi i drugi simptomi mogu biti povezani sa infekcijom hepatitisom C. Mnogi od njih takođe se pojavljuju kao neželjeni efekti terapije.

Kako hepatitis C može da utiče na jetru

Jetra je najveći organ u telu. Nalazi se na gornjoj desnoj strani abdomena, a ponaša se kao filter koji odstranjuje toksine (štetne supstance) i suvišne materije iz krvi. Zdrava jetra pročisti oko 540 litara krvi dnevno.

Jetra takođe čuva hranljive sastojke, kao što su određeni vitamini, minerali i gvozđe i ima važnu ulogu u stvaranju i kontrolisanju određenih hemikalija i proteina u telu, kao što su holesterol, hormoni i šećeri. Ona pomaže u varenju hrane, tako što proizvodi supstancu koja se zove žuč, koja se čuva u žučnom mehuru.

Virus hepatitisa C napada ćelije jetre i koristi ih kao domaćina za sopstvenu reprodukciju. Kada telo pokuša da se odupre virusu, ono šalje limfocite (vrsta belih krvnih ćelija) u jetru, što rezultira upalom (oticanjem). Upala je uobičajena reakcija tela na infekciju, ali tokom vremena i preko određenih hemikalija koje ispuštaju limfociti, ona može da ošteti ćelije jetre.

Kada dođe do oštećenja ćelija jetre, one ne mogu normalno da funkcionišu i može doći do njihovog odumiranja. Neke od njih mogu se oporaviti, ali veća ozleda može da izazove fibrozu (nagomilavanje nefunkcionalnog, degenerisanog tkiva) jetre. Fibroza usporava sposobnost jetre da cirkuliše krv i odstranjuje toksine.

Terapija može da pomogne u sprečavanju daljeg oštećenja jetre ili da uspori napredovanje bolesti. Međutim, što se terapija duže odlaže, veća je verovatnoća za pojavu značajnih i trajnih oštećenja jetre.

Tokom vremena, očvrslo degenerisano tkivo može da zameni velike količine normalnog tkiva jetre. Ova bolest, koja se zove ciroza, ozbiljno ometa sposobnost jetre da funkcioniše. To rezultira nemogućnošću slobodnog protoka krvi kroz jetru, pa može doći do njenog vraćanja u slezinu, a to može opet dovesti do uništenja zdravih krvnih ćelija. Uz to, jetra možda neće biti u stanju da proizvede dovoljno žuči, koja može da pomogne u obradi hranljivih sastojaka, kao što su vitamini A, D, E i K i većina masnoća.

Ako je Vaša jetra oštećena, postoje neki važni koraci koje bi trebalo preduzeti, da biste neoštećene ćelije održali što zdravijim.

  • Izbegavajte alkohol. Jetra tretira alkohol kao otrovnu supstancu i radi na tome da ga izbaci. Kod osoba sa hepatitisom C, alkohol znatno povećava oštećenje jetre. Posebno je važno izbegavati istovremenu upotrebu alkohola i acetaminofena (sredstvo za ublažavanje bola), pošto ona može da izazove dodatna oštećenja jetre.
  • Jedite zdravu hranu. Kada je jetra oštećena, telo ne dobija dovoljno hranljivih sastojaka i zato se možete osećati umornim ili slabim. Takođe može doći do gubitka apetita. Zato je važno da zadovoljite dnevne nutricione potrebe, da biste mogli da održite telesnu težinu i energetske nivoe.
  • Unosite dosta tečnosti. Ona je od velike važnosti za sve telesne funkcije. Voda potpomaže izbacivanje toksina i obradu važnih hranljivih sastojaka. Unošenje većih količina tečnosti takođe može da ublaži neželjene efekte terapije.
  • Smanjite so u ishrani. Kada su u pitanju ozbiljna oštećenja jetre, šalju se signali u bubrege, što dovodi do toga da oni zadržavaju i so i vodu. So se ponaša kao sunđer, zbog čega dolazi do nagomilavanja tečnosti u organizmu. Ishrana sa malo soli može da pomogne u smanjenju nagomilavanja tečnosti.
  • Vakcinišite se protiv hepatitisa B. Kod osoba sa hepatitisom C, inficiranje drugim tipom hepatitisa može da izazove dalja oštećenja jetre. Mada ne postoji vakcina protiv hepatitisa C, jednostavna serija injekcija može da zaštiti većinu ljudi od inficiranja virusom hepatitisa  B.

Iako hepatitis C može dovesti do degenerisanja i upale jetre, terapija obično pomaže. I u slučajevima kada terapija  ne oslobodi organizam od virusa u potpunosti, može da potpomogne ublažavanje upale i da poboljša celokupno stanje jetre.

Kako se dobija hepatitis C

Virus hepatitisa C (HCV) prenosi se preko kontakta sa inficiranom krvlju. Uobičajeni načini prenošenja podrazumevaju ubrizgavanje droga (na primer, deljenjem igala), transfuzije krvi (pre 1992.), nezgode sa ubodima iglom među zdravstvenim radnicima i bili koji drugi kontakti krv-na-krv, kao što se može desiti tokom seksualne aktivnosti. Svaki od ovih načina prenošenja opisan je detaljno u narednom delu teksta. Pošto se hepatitis C često ne dijagnostikuje niz godina posle inficiranja, nekada se teško može odrediti tačan događaj koji je izazvao infekciju.

Ako ne znate kako ste dobili hepatitis C, niste jedini. Oko 30% ljudi sa hroničnim hepatitisom ne zna kako se zarazilo virusom. Možda se nećete setiti medicinske procedure koja je mogla biti povezana sa infekcijom. Infekcija je možda izazvana neprimećenom ili zaboravljenom izloženošću neke rane ili posekotine. Naučnici ovo nazivaju “sporadičnom” infekcijom.

Načini prenošenja hepatitisa C:

  1.  Transfuzije krvi. Do početka 1992. godine testovi za otkrivanje virusa hepatitisa C u doniranoj krvi nisu postojali. Pre toga, mnoge infekcije nastajale su usled određenih medicinskih oboljenja ili procedura, koje su zahtevale doniranu krv ili krvne sastojke (kao što su konzervirane krvne ćelije ili krvne pločice).
  2. Nezgode sa ubodima iglom među zdravstvenim radnicima. Ovakve povrede mogu se pojaviti usled rukovanja potkožnim iglama, iglama za vađenje krvi ili iglama koje se upotrebljavaju za povezivanje intravenoznih prenosnih sistema. Ove nezgode obično se dešavaju kada osoblje skida poklopac sa igle ili kada se igle ne odlažu po propisu. Takođe postoji i rizik od infekcije usled povrede koja je prisutna u toku premeštanja telesnih tečnosti iz jedne posude u drugu.
  3. Korišćenje zajedničkih igala za upotrebu droge najčešći je način za prenošenje virusa hepatitisa C.

Ostali kontakti krv-na-krv:

Bilo koja druga aktivnost koja podrazumeva ovakav kontakt moze dovesti do inficiranja hepatitisom C. Primeri za to su:

  • Akupunktura, pirsing tela ili elektroliza nesterilisanim ili nepravilno očišćenim iglama;
  • Tetoviranje iglama koje nisu sterilisane ili su umočene u kontaminirano mastilo;
  • Zajedničko korišćenje nekih intimnih predmeta (brijača, četkica za zube, grickalica za nokte ili turpija), kao i drugih predmeta iz domaćinstva koji mogu na sebi sadržati krv. Ti predmeti mogu doći u dodir sa malim količinama krvi, koje čak i ne moraju da budu vidljive:
  • Prenosenje sa majke na nerođeno dete;
  • Prenošenje tokom terapije dijalizom
  • Kontakt krv-na-krv tokom seksualnog odnosa između inficiranog i neinficiranog partnera. Rizik od prenošenja seksualnom aktivnošću nije preciziran, ali smatra se da je prilično nizak;
  • Intranazalna upotreba droga preko zajedničkih slamki ili drugih sredstava za “ušmrkivanje” može dovesti do kontakta krv-na-krv preko nosnih čireva ili ogrebotina.

Istine i zablude o hepatitisu C

Zabluda:
Da je hepatitis C stvarno štetan za moje zdravlje, osetio/la bih simptome.

Istina je:

 

Simptomi hepatitisa C su uglavnom blagi ili potpuno odsutni kod oko 80% ljudi koji ga imaju; uprkos tome što oni nemaju simptome, oštećenja jetre svejedno mogu postojati.
 
Zabluda:
Da imam hepatitis C, znao/la bih kako sam ga dobio/la. Samo ljudi koji imaju istoriju rizičnog ponašanja treba da se testiraju.

Istina je:

 

30% ljudi sa hepatitisom C ne zna kako ga je dobilo. A svako ko želi da se testira i informiše, trebalo bi da za to dobije priliku.
 
Zabluda:
Pošto je hepatitis C dugotrajna bolest, terapija će biti isto tako efikasna ako sačekam sa njenim započinjanjem.

Istina je:

 

Osobe koje ranije počnu sa terapijom, imaće bolju reakciju na nju.
 
Zabluda:
Hepatitis C nije tako čest kao HIV.

Istina je:

 

Sada je HCV u nekim zemljama mnogo češći nego HIV.
 
Zabluda:
Samo ljudi koji se već dugo drogiraju imaju visok rizik od hepatitisa C.

Istina je:

 

Upotreba droga, čak samo nekoliko puta, i to pre mnogo godina, takođe je veliki rizik za dobijanje hepatitisa C.
 
Zabluda:
Neželjeni efekti propisane terapije uvek su gori nego sama bolest.

Istina je:

 

Mada neželjeni efekti terapije mogu biti surovi, mnoge osobe smatraju da su podnošljivi. Takođe, ozbiljni neželjeni efekti ne javljaju se kod svakoga.
 
Zabluda:
Intravenozni interferon mora da se uzima tri puta nedeljno.

Istina je:

 

On se, kao standardna terapija, uzima jednom nedeljno.
 
Zabluda:
Samo oko 40% ljudi pozitivno reaguje na terapiju.

Istina je:

 

Reakcije su znatno bolje za neke tipove osoba. Čak i ako terapija ne oslobodi telo od virusa u potpunosti, može da doprinese smanjenju upale i da poboljša celokupno zdravlje jetre.
 
Zabluda:
Ako su enzimi jetre normalni, bolest je pod kontrolom.

Istina je:

 

Mada se oni često testiraju i mogu biti korisni u mnogim situacijama, samo nivoi enzima jetre nisu najpreciznija analiza napredovanja bolesti.

Zabluda:

Ako je nivo virusa hepatitisa C u krvi nizak, bolest nije tako ozbiljna.

Istina je:

 

Količina virusa sama po sebi ne daje jasnu sliku napredovanja bolesti i zdravlja jetre.

HIV i HCV

Jedna od četiri osobe sa HIV-om ima hepatitis C. Zajednička infekcija virusima HIV i HCV je česta, zato što se prenose na sličan nacin: izloženošću zaraženoj krvi. Za razliku od HIV-a, hepatitis C retko se prenosi seksualnom aktivnošću. Ipak, različiti tipovi ljudi različito su i podložni mogućnosti da dobiju obe infekcije:

  • Istovremena infekcija HIV-om i HCV-om česta je kod ljudi koji se inficiraju korišćenjem droga injektiranjem.
  • Istovremena HIV/HCV infekcija takođe je česta kod osoba sa hemofilijom, koje su primile koncentrate za zgrušavanje krvi (pre 1987.)
  • Za osobe inficirane HIV-om preko seksualne aktivnosti, istovremena infekcija HCV-om je isto tako uobičajena kao što bi bila i za bilo koga drugog.

 

**Preuzmite brošuru "STOP HEPATITIS"**

 
                Gej-Strejt Alijansa