| Hepatitis C - „tiha epidemija“ |
|
Još je poznat pod imenom „tiha epidemija“. Milioni ljudi imaju tu infekciju, ali mnogi od njih toga nisu svesni, zato što možda nisu iskusili njene simptome čak i decenijama posle inficiranja. To je veliki razlog za testiranje i terapiju, ako je neophodna.
Primera radi, po istraživanjima Američkog Nacionalnog Instituta za zdravlje, oko 1.8% američke populacije (ili oko 3.9 miliona Amerikanaca) inficirano je virusom hepatitisa C. „Hepatitis“ je latinska reč i znači „upaljena jetra“. Upalu jetre često izaziva virus. Dok veliki deo virusa može da pogodi jetru šireći se kroz telo (na primer, infektivni mononukleozni virus), virusi hepatitisa napadaju jetru kao svoju primarnu metu. Postoji 5 tipova hepatitisa, ali samo 3 su česta: A, B i C. Hepatitis C je u Sjedinjenim Američkim Državama najčešća hronična infekcija koja se prenosi putem krvi. Svi virusni oblici hepatitisa mogu se preneti sa osobe na osobu, mada načini prenošenja mogu biti različiti kod svakog oblika. Hepatitis A može da se prenese preko zagađene hrane i vode, a B i C preko kontakta krvlju. Jedna ista osoba može biti inficirana sa više tipova hepatitisa. Zbog rizika od dodatnog oštećenja jetre, osobe sa hepatitisom C trebalo bi da razmisle o primanju vakcine protiv hepatitisa A i B. Za razliku od nje, ne postoji vakcina protiv hepatitisa C. Šta je hepatitis C Kod većine ljudi koji su inficirani virusom hepatitisa C razvija se hronični hepatitis C. Infekcija postaje hronična zato što telesni imuni sistem nije u stanju da joj se odupre. Možda mislite da bi takvo oboljenje učinilo da se vremenom osećate sve bolesnijim. Međutim, kod velikog broja ljudi, hepatitis C je asimptomatično oboljenje - to znači da se kod njih simptomi neće pojaviti godinama posle inficiranja. Odsustvo simptoma ne znači da će hepatitis C prestati da napada jetru. Virus može da ostane aktivan u telu, bez izazivanja prepoznatljivih simptoma. U stvari, neki ljudi nemaju simptome kojih bi mogli da budu svesni, sve dok ne dođe do ozbiljnog oštećenja jetre. Koji su simptomi hepatitisa C Hepatitis C se ispoljava na različite načine. A može da se desi da se simptomi uopšte ne pojave. Simptomi hroničnog hepatitisa C ne moraju uopšte da postoje sve do uznapredovale faze oboljenja jetre. Takođe je moguće imati simptome, a u isto vreme minimalna oštećenja jetre. Zato su analize - kao što su analiza nivoa enzima u krvi i druge analize krvi, ultrazvuk ili biopsija jetre – veoma važni. Zapamtite: to kako se osećate ne podudara se uvek sa ozbiljnošću Vaše bolesti. Ako odlučite da čekate da se simptomi pojave pre nego što započnete terapiju, Vaša jetra bi mogla da bude već ozbiljno oštećena. Evo nekih, ali ne i svih simptoma hroničnog hepatitisa C:
Ovi i drugi simptomi mogu biti povezani sa infekcijom hepatitisom C. Mnogi od njih takođe se pojavljuju kao neželjeni efekti terapije. Kako hepatitis C može da utiče na jetru Jetra je najveći organ u telu. Nalazi se na gornjoj desnoj strani abdomena, a ponaša se kao filter koji odstranjuje toksine (štetne supstance) i suvišne materije iz krvi. Zdrava jetra pročisti oko 540 litara krvi dnevno. Jetra takođe čuva hranljive sastojke, kao što su određeni vitamini, minerali i gvozđe i ima važnu ulogu u stvaranju i kontrolisanju određenih hemikalija i proteina u telu, kao što su holesterol, hormoni i šećeri. Ona pomaže u varenju hrane, tako što proizvodi supstancu koja se zove žuč, koja se čuva u žučnom mehuru. Virus hepatitisa C napada ćelije jetre i koristi ih kao domaćina za sopstvenu reprodukciju. Kada telo pokuša da se odupre virusu, ono šalje limfocite (vrsta belih krvnih ćelija) u jetru, što rezultira upalom (oticanjem). Upala je uobičajena reakcija tela na infekciju, ali tokom vremena i preko određenih hemikalija koje ispuštaju limfociti, ona može da ošteti ćelije jetre. Kada dođe do oštećenja ćelija jetre, one ne mogu normalno da funkcionišu i može doći do njihovog odumiranja. Neke od njih mogu se oporaviti, ali veća ozleda može da izazove fibrozu (nagomilavanje nefunkcionalnog, degenerisanog tkiva) jetre. Fibroza usporava sposobnost jetre da cirkuliše krv i odstranjuje toksine. Terapija može da pomogne u sprečavanju daljeg oštećenja jetre ili da uspori napredovanje bolesti. Međutim, što se terapija duže odlaže, veća je verovatnoća za pojavu značajnih i trajnih oštećenja jetre. Tokom vremena, očvrslo degenerisano tkivo može da zameni velike količine normalnog tkiva jetre. Ova bolest, koja se zove ciroza, ozbiljno ometa sposobnost jetre da funkcioniše. To rezultira nemogućnošću slobodnog protoka krvi kroz jetru, pa može doći do njenog vraćanja u slezinu, a to može opet dovesti do uništenja zdravih krvnih ćelija. Uz to, jetra možda neće biti u stanju da proizvede dovoljno žuči, koja može da pomogne u obradi hranljivih sastojaka, kao što su vitamini A, D, E i K i većina masnoća. Ako je Vaša jetra oštećena, postoje neki važni koraci koje bi trebalo preduzeti, da biste neoštećene ćelije održali što zdravijim.
Iako hepatitis C može dovesti do degenerisanja i upale jetre, terapija obično pomaže. I u slučajevima kada terapija ne oslobodi organizam od virusa u potpunosti, može da potpomogne ublažavanje upale i da poboljša celokupno stanje jetre. Kako se dobija hepatitis C Virus hepatitisa C (HCV) prenosi se preko kontakta sa inficiranom krvlju. Uobičajeni načini prenošenja podrazumevaju ubrizgavanje droga (na primer, deljenjem igala), transfuzije krvi (pre 1992.), nezgode sa ubodima iglom među zdravstvenim radnicima i bili koji drugi kontakti krv-na-krv, kao što se može desiti tokom seksualne aktivnosti. Svaki od ovih načina prenošenja opisan je detaljno u narednom delu teksta. Pošto se hepatitis C često ne dijagnostikuje niz godina posle inficiranja, nekada se teško može odrediti tačan događaj koji je izazvao infekciju. Ako ne znate kako ste dobili hepatitis C, niste jedini. Oko 30% ljudi sa hroničnim hepatitisom ne zna kako se zarazilo virusom. Možda se nećete setiti medicinske procedure koja je mogla biti povezana sa infekcijom. Infekcija je možda izazvana neprimećenom ili zaboravljenom izloženošću neke rane ili posekotine. Naučnici ovo nazivaju “sporadičnom” infekcijom. Načini prenošenja hepatitisa C:
Ostali kontakti krv-na-krv: Bilo koja druga aktivnost koja podrazumeva ovakav kontakt moze dovesti do inficiranja hepatitisom C. Primeri za to su:
Istine i zablude o hepatitisu C Zabluda:
Da je hepatitis C stvarno štetan za moje zdravlje, osetio/la bih simptome.
Istina je:
Simptomi hepatitisa C su uglavnom blagi ili potpuno odsutni kod oko 80% ljudi koji ga imaju; uprkos tome što oni nemaju simptome, oštećenja jetre svejedno mogu postojati.
Zabluda:
Da imam hepatitis C, znao/la bih kako sam ga dobio/la. Samo ljudi koji imaju istoriju rizičnog ponašanja treba da se testiraju.
Istina je:
30% ljudi sa hepatitisom C ne zna kako ga je dobilo. A svako ko želi da se testira i informiše, trebalo bi da za to dobije priliku.
Zabluda:
Pošto je hepatitis C dugotrajna bolest, terapija će biti isto tako efikasna ako sačekam sa njenim započinjanjem.
Istina je:
Osobe koje ranije počnu sa terapijom, imaće bolju reakciju na nju.
Zabluda:
Hepatitis C nije tako čest kao HIV.
Istina je:
Sada je HCV u nekim zemljama mnogo češći nego HIV.
Zabluda:
Samo ljudi koji se već dugo drogiraju imaju visok rizik od hepatitisa C.
Istina je:
Upotreba droga, čak samo nekoliko puta, i to pre mnogo godina, takođe je veliki rizik za dobijanje hepatitisa C.
Zabluda:
Neželjeni efekti propisane terapije uvek su gori nego sama bolest.
Istina je:
Mada neželjeni efekti terapije mogu biti surovi, mnoge osobe smatraju da su podnošljivi. Takođe, ozbiljni neželjeni efekti ne javljaju se kod svakoga.
Zabluda:
Intravenozni interferon mora da se uzima tri puta nedeljno.
Istina je:
On se, kao standardna terapija, uzima jednom nedeljno.
Zabluda:
Samo oko 40% ljudi pozitivno reaguje na terapiju.
Istina je:
Reakcije su znatno bolje za neke tipove osoba. Čak i ako terapija ne oslobodi telo od virusa u potpunosti, može da doprinese smanjenju upale i da poboljša celokupno zdravlje jetre.
Zabluda:
Ako su enzimi jetre normalni, bolest je pod kontrolom.
Istina je:
Mada se oni često testiraju i mogu biti korisni u mnogim situacijama, samo nivoi enzima jetre nisu najpreciznija analiza napredovanja bolesti.
Zabluda: Ako je nivo virusa hepatitisa C u krvi nizak, bolest nije tako ozbiljna.
Istina je:
Količina virusa sama po sebi ne daje jasnu sliku napredovanja bolesti i zdravlja jetre.
HIV i HCV Jedna od četiri osobe sa HIV-om ima hepatitis C. Zajednička infekcija virusima HIV i HCV je česta, zato što se prenose na sličan nacin: izloženošću zaraženoj krvi. Za razliku od HIV-a, hepatitis C retko se prenosi seksualnom aktivnošću. Ipak, različiti tipovi ljudi različito su i podložni mogućnosti da dobiju obe infekcije:
|






Vesti 


