Zagrepčanin Zoran, koji se HIV-om inficirao još sredinom 80-ih, govori o životu pod stigmom, predrasudama i odbacivanju konzervativne sredine te o tome kako je uopće još živ. 

Zar je već prošlo devet godina otkad se nismo vidjeli? Kako vrijeme brzo prolazi. No, uistinu nikad nisam niti pomislio da ću ovoliko poživjeti - rekao mi je Zoran kad sam ga nazvala prije nekoliko dana. Zoran (48) je Zagrepčanin koji već 15 godina boluje od AIDS-a, a HIV-om se zarazio još sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. 

Upoznala sam ga preko zajedničkog znanca Tomislava u ljeto 2001. kad smo u povodu 20 godina pojavljivanja AIDS-a u svijetu pisali o stigmatizaciji HIV pozitivnih osoba u Hrvatskoj. Nakon toga čuli smo se još nekoliko puta, a ja sam se poslije više puta kod Tomislava raspitivala za Zoranovo zdravlje. No, posljednjih četiri-pet godina zapravo nisam imala nikakvih informacija o njemu. 

Zarazio se izvan Hrvatske 

Što je sa Zoranom i je li uopće živ, pitala sam se ovih dana s nelagodom dok sam pratila informacije koje su stizale iz Beča s međunarodne konferencije o AIDS-u. Odlučila sam doznati što je s njim pa sam potražila našeg zajedničkog znanca Tomislava. Nakon kratke potrage doznala sam veselu vijest da je Zoran dobro, da me se sjeća i želi se ponovno susresti sa mnom. Odmah sam ga nazvala i dogovorila razgovor. 

- Izgledate bolje nego prije devet godina, vrijeme radi za vas - rekla sam Zoranu kad smo se napokon sreli. - To tako dođe s godinama, sad sam zreliji. Dobro sam, samo teško podnosim ove vrućine - rekao je Zoran smijući se. 

- Kad ste mi u telefonskom razgovoru rekli da nikad niste očekivali da ćete doživjeti ovoliko godina s AIDS-om, bila sam ganuta - rekla sam. Zoran je, pak, priznao da ga i liječnici smatraju fenomenom. 

- Kada dođem na pregled, dr. Begovac mi kaže: ‘Evo moga veterana’. Za mnoge liječnike sam fenomen, iako znam još dvoje-troje ljudi koji su bolesni otprilike jednako dugo kao i ja - naveo je Zoran, a zatim se prisjetio kako je prije 16 godina doznao da je HIV pozitivan. 

- Nisam imao pojma da sam zaražen sve do 1994. kad se više počelo govoriti o testovima za HIV. Otišao sam na testiranje s jednom dobrom prijateljicom koja je imala stalnog partnera. Nisam ništa sumnjao, zapravo sam otišao kako bih se uvjerio da je sve u redu. Nakon nekoliko tjedana nazvali smo bolnicu kako bismo doznali rezultate. Liječnica nam je rekla da je moja prijateljica negativna, ali ja se moram ponovno javiti. Sve mi je bilo jasno. Tada smo se prijateljica i ja zajedno napili i plakali - prisjetio se Zoran. 

Tijekom idućih pregleda spoznao je da se HIV-om najvjerojatnije zarazio kao 20-godišnjak, sredinom osamdesetih. Kao i mnogi mladi ljudi, tada nije razmišljao o riziku spolnog odnosa u koji se upustio. Uostalom, bilo je to samo nekoliko godina nakon pojave AIDS-a kada se o toj bolesti malo znalo. 

- Najvjerojatnije se to dogodilo na jednom putu izvan Hrvatske, no nikad više nisam vidio tu osobu. Inače, ne smatram da sam bio promiskuitetan. Ljudi često smatraju da su homosekusalci svaki dan s drugom osobom, no ja sam imao tri stabilne veze. Tražio sam ljubav, a ne seks. Nisam se ni upuštao u seksualnu vezu ako se nisam zaljubio - objasnio je Zoran koji od trenutka kad je doznao da je HIV pozitivan nije imao spolne odnose. 

Opraštali su se od mene 

- Odlučio sam da više neću imati partnere jer sam želio biti siguran da nikoga neću zaraziti. No, znam nekoliko parova koji normalno žive, iako je jedan od partnera HIV pozitivan. Uz odgovarajuće mjere zaštite, dakle uporabu kondoma, HIV pozitivna osoba može imati normalne seksualne odnose sa svojim partnerom. 

Ipak, ja sam izabrao apstinenciju, nekako mislim da mi seks više nije tako bitan i svoj sam život drukčije usmjerio - objasnio je Zoran. Zatim se prisjetio kako se godinu dana nakon otkrića da je HIV pozitivan razbolio. 

- Imao sam meningitis i ležao u bolnici. Bilo mi je jako loše. Davali su mi još nekoliko dana života pa su se roditelji došli oprostiti sa mnom. Držali su me za ruku i plakali. No, ja sam preživio - ispričao je Zoran, naglasivši kako sredinom 90-ih nije bilo učinkovitih lijekova protiv HIV/AIDS infekcije. 

- Kad sam se razbolio, imali smo na raspolaganju samo dva lijeka koja su meni izazivala mučninu i proljev. Mnogi su pacijenti imali ozbiljne probleme s tim lijekovima. Onda sam ih prestao uzimati. Pomislio sam: ‘Ako je Bog odlučio da me uzme, neka odem’ - rekao je Zoran. No, u drugoj polovici 90-ih godina pojavili su se novi, učinkoviti lijekovi. Pokazalo se, također, da je tzv. kombinirana terapija, tijekom koje se primjenjuju tri ili više različitih lijekova, vrlo učinkovita u tretmanu HIV/AIDS infekcije.

(Jutarnji.hr)